We dance in misery discouraged by our pointless fears
15.06.2007., petak
MOJ NASLOV NIKAD NEMA VEZE S POSTOM
06.05.2007., nedjelja
Samo još jedna bajka iz moje poremecene glave:)
19.02.2007., ponedjeljak
VISION THING
Tko mi može reći korijen iz......Seline....!!!! Probudi se!!!!! Oci modre poput ljetnog neba posutog zvijezdama, uspravile su pogled prema ploci. Doduše, nije dugo trajalo. Misli su opet bježale. Kroz prozor, prema puteljku, pa u šumu da bi se konačno zadržale na jezeru. Rzmišljala je o njemu. Predivnom bicu duge baršunaste kose i božanski zelenih očiju. Opet ga je gubila. Ponovno je postajalo hladno, a plave oci su oci gubile sjaj. Pitala se jeli ga ikad imala. Ona je za njega uvijek bila tu. I u dobru i u zlu. Toliko mu je toga dala, ali zauzvrat bi dobila mrvice, gotovo nista.To ju je ljutilo. Znala je da nije vrijedan ni nje, niti suze koja upravo klizi niz bijeli obraz. Trpila je uvrede, ponižavanje i nikada se nije ljutila iz straha da ju ne ostavi, da ne bude više ni ono malo vremena kad su normalno pricali, smijali se, grlili. No sada shavaca da su ti trenutci ipak iscezli. On joj ih je ukrao. I poklonio drugoj. Nije ga zasluzila Seline je to znala. Nije ga cijenila niti voljela njoj je bilo svejedno. Zaculo se zvono. Misli su se vratile. Suza je još uvijek bila tu. Hladna i profinjena. Valjda nitko nije primjetio. Morala je požuriti želi li ga stici. Odlucila je, danas, otvoriti mu svoje srce. Trčala je, uzaludnoga pokušavajući naći. Ne, ne nema ga. Onda joj je sinulo. Mora proći pokraj jezera. Cekat cu ga tamo. Iako je žurila stiga je kasno. Nema ga, mislila je. Ali onada mali djelic anđeoskog glasa odjeknuo je šumom. Tu je! I oci su ponovno sjale. Polako je razmakla dugacku granu velike vrbe. Bio je tamo. Ali ne sam. Cvijece joj je blistalo u kosi. Crne oci gutale su njegov pogled. I njegovo srce. Ruka joj je polako klizila prema njegovom ramenu i onda se desilo. Usne su im se spojile, ali duše nikad nece biti jedno. On ne vidi modri pogled u zelenilu.I nikad nece. Poželjela je vrisnuti, utopiti se u tamnoj vodi baš kako njeno srce u tuzi što je ispunjavala nebo, zrak. Zvijezde na večernjem nebu vise nisu sjale, oci su gubile sliku. Toliko ga je voljela. I nikad zapravo nije ni prestala. On je bio sve sto je ikad zeljela. Njen izlazak i zalazak sunca. Legla je na pod. Znala je, od sada je samo pola osobe sto je nekad bila. Drugu polovicu, ubio je on. OVAJ POST POSVECUJEM AVENGER GIRL |